Dodatkova tema kursu. Potribni kvadratni koreni, odynyčne kolo ta formuly dodavannja kutiv. Geometryčni ponjattja pojasneno tut; okremyj kurs geometriji ne potribnyj.

Na dijsnij prjamij x²+1=0 rozv’jazkiv ne maje. Kompleksni čysla rozšyrjujut’ dijsni: dodajemo odynycju i z vlastyvistju i²=−1 i zapysujemo čysla jak a+bi. Todi i i, i −i zadovol’njajut’ ce rivnjannja.

i^2=-1,\qquad z=a+bi\quad(a,b\in\mathbb R).

Dijsna častyna — a, ujavna častyna — dijsnyj koeficijent b, ne ves’ dodanok bi. Čysla rivni, koly zbigajut’sja obydvi častyny. Pry b=0 otrymujemo zvyčajne dijsne čyslo. Slovo «ujavnyj» je nazvoju, a ne ocinkoju real’nosti ob’jekta.

Aryfmetyka z odnym novym pravylom

Dodajemo koordynaty; pry množenni rozkryvajemo dužky j zaminjujemo i² na −1:

(a + bi) + (c + di) = (a + c) + (b + d)i,

(a + bi)(c + di) = (ac − bd) + (ad + bc)i.

Napryklad, (1+2i)+(3−i)=4+i, a (1+2i)(3−i)=5+5i. Vidnimannja tež pokoordynatne. Stepeni i povtorjujut’sja: i,−1,−i,1, dali znovu i. OpenStax

Sprjažene do a+bi — a−bi. Jihnij dobutok a²+b² dijsnyj i dodatnyj, jakščo čyslo nenuljove. Ščob podilyty, množymo čysel’nyk i znamennyk na sprjažene znamennyka:

(1 + 2i)/(1 − i) = ((1 + 2i)(1 + i))/((1 − i)(1 + i)) = ( − 1 + 3i)/(2).

Dilyty na 0 ne možna; dlja c+di≠0 znamennyk c²+d² strogo dodatnyj. Perevirka: ((−1+3i)/2)(1−i)=1+2i.

Ploščyna, dovžyna j kut

Čyslo a+bi zobražajemo točkoju (a,b). Goryzontal’na vis’ — dijsna, vertykal’na — ujavna. Modul’ — vidstan’ vid počatku do točky: kvadrat cijeji dovžyny dorivnjuje sumi kvadrativ vzajemno perpendykuljarnyh koordynatnyh vidrizkiv.

Dlja nenuljovogo z naprjam vid dodatnoji dijsnoji osi zadaje argument φ, u radianah. Kuty φ+2πk, k cile, zadajut’ toj samyj naprjam. U nulja modul’ 0, ale argument ne vyznačenyj.

∣z∣ = √((a)^(2) + (b)^(2)), z = r(cos⁡φ + isin⁡φ), r = ∣z∣ > 0.

Ce trygonometryčna forma. a=r cos φ, b=r sin φ, tomu koeficijenty povertajut’ vyhidne čyslo. Modul’ i trygonometryčna forma.

Množennja zminjuje masštab i naprjam

Dlja dvoh nenuljovyh čysel formuly dodavannja synusa j kosynusa dajut’:

z_(1)z_(2) = r_(1)r_(2)[cos⁡(φ_(1) + φ_(2)) + isin⁡(φ_(1) + φ_(2))].

Moduli peremnožujut’sja, argumenty dodajut’sja z točnistju do povnogo obertu. Otže, množennja na i, u jakogo modul’ 1 i argument π/2, povertaje točku na čvert’ obertu proty godynnykovoji strilky bez zminy vidstani:

i(1 + 2i) = − 2 + i, ∣1 + 2i∣ = ∣ − 2 + i∣ = √(5).

Množennja na i

z=1+2i → iz=−2+i

-3-2-10123-3-2-11231+2i−2+iπ/2Re zIm z
Sucil’na strilka do (1,2); punktyrna do (−2,1) pislja množennja na i. Obydva moduli √5. Odnakovyj masštab osej: odna odynycja po goryzontali dorivnjuje odnij po vertykali; kut π/2 radiana.

Množennja na 2i dalo b takyj samyj povorot i vdviči bil’šu vidstan’. Množennja na nul’ styskaje vse do počatku, de naprjam uže ne vyznačenyj. Kompleksna aryfmetyka pojednuje občyslennja koordynat iz dijamy nad dovžynoju ta kutom; dijsna prjama lyšajet’sja vseredyni cijeji ploščyny.

Vidgalužennja · GlybšeNeobov’jazkovo · možna propustyty

Stepin’ i vsi kompleksni koreni

Povtorne množennja daje formulu Muavra dlja dodatnogo cilogo n:

(z)^(n) = (r)^(n)[cos⁡(nφ) + isin⁡(nφ)] (n = 1,2,3,…).

Obernena zadača wⁿ=z dlja nenuljovogo z maje n riznyh kompleksnyh koreniv:

w_(k) = (r)^(1/(n))[cos⁡((φ + 2πk)/(n)) + isin⁡((φ + 2πk)/(n))], k = 0,…,n − 1.

Tut n≥1 cile, r>0, a korin’ iz r — dodatnyj dijsnyj. Povni oberty do dilennja kuta porodžujut’ rizni naprjamy. Dlja z=1 i n=3 ce 1 ta −1/2±i√3/2; kožne v kubi daje 1. Dlja z=0 je lyše w=0. Zvyčnyj jedynyj dijsnyj kubičnyj korin’ ta vsi kompleksni koreni — rizni domovlenosti. Stepeni j koreni, OpenStax §10.5.